Učenici naše literarno-novinarske grupe intervjuirali su Jasnu Held pa vam donosimo njezine riječi iz intervjua.

GABRIJELA: Kada ste počeli pripovijedati i što vas je na to potaklo?

JASNA: „Počela sam pripovijedati svojoj djeci, a drugoj djeci prije 21 godinu. Potaklo me puno toga, a najviše ljubav prema djeci i bajkama.“

GABRIJELA: Što je najvažnije kod pripovijedanja?

JASNA: „ Najvažnije je biti mislima tamo, u priči“

STJEPAN: Koje su tehnike usavršavanja pripovijedanja?  Postoje li uopće kakve škole i tečajevi za profesionalne pripovjedače?

JASNA: „Postoje škole i tečajevi također. Najbitnije je usavršavanje govorne memorije i intonacije glasa.“

FILIP: Gdje se do sada nastupali? Pamtite li neko posebno mjesto koje vas je oduševilo svojom ljepotom, ali i publikom?

JASNA:“ Bilo je puno lijepih mjesta, ali najljepše je tamo gdje je publika. Svako od njih mi je u lijpom sjećanju.“

IVANA: Što vam je osobito dragocjeno, lijepo u vašem radu?

JASNA:“ Zajedno s djecom putovati svijetom bajki!“

                STJEPAN: Ima li u Hrvatskoj interesa za profesionalne pripovjedače?

                JASNA :“ Ima ljudi koji žele pripovijedati. To su većinom oni koji rade s djecom tj. Nastavnici i odgojitelji.“

                IVANA: Što biste preporučili djeci u vezi čitanja priča i bajki? Utječe li bajka na pozitivan odnos prema životu?

                JASNA:“Utječe apsolutno.  Albert Einstain je rekao: „Ako želite da vam djeca budu pametna, čitajte im bajke, a ako želite da budu još pametnija čitajte im bajke još više.“

                FILIP: Gdje se održavaju festivali pripovijedanja?

                JASNA:“ Imala sam zadovoljstvo i čast sudjelovati na njima diljem svijeta; u Britaniji, Francuskoj, JAR-u, Španjolskoj, SAD-u.“

                IVANA: Što mislite o postanku bajki? Zašto su ih ljudi izmislili?

                JASNA: „Bajke nisu baš izmišljene jer se vežu uz stare mitove u kojima su prevladavali čudesni, nestvarni likovi u koje su ljudi tada vjerovali:“

                GABRIJELA: Koliko je prostor važan kod pripovijedanja?

                JASNA:“Školske dvorane nisu mi baš omiljeno mjesto za pripovijedanje jer glas previše odzvanja i ne čuje se dobro, ali najvažniji je onaj prostor koji stvorite u bajkama sami.“

                STJEPAN: Jeste li ikad imali ideju izdati kakav priručnik za pripovjedače s obzirom na Vaše iskustvo?

                JASNA: Zapravo jesam – NA TOME SE RADI!

Intervju pripremili i obavili Ivana Kedžo, Filip Menđušić, Stjepan Koštan  i Gabrijela Alviž