Nakon sata interpretacije pjesme "Opomena", A.B.Šimića učenici 8.c imali su težak zadatak - iznijeti vlastita razmišljanja o smislu ljudskog života i pravom putu kojeg čovjek ima slijediti kako ne bi žalio ni za čim u svojim posljednjim trenutcima. O tome su razmišljali razni mislioci i pjesnici svih vremena tražeći prave odgovore. Neki su naši učenici napisali zaista vrijedne radove na ovu temu.

"Čovječe pazi

da ne ideš malen

ispod zvijezda!"

A.B.Šimić

Prožima me blaga svijetlost zvijezda

Imati cilj u životu

već od malih nogu

poznato je.

Ali dosegnuti ga,

žrtvovati se,

imati volju,

vjerovati -

to je sasvim nešto drugo.

Skrenuti s pravog puta,

jednom ili više puta,

loše odluke - sve je to u redu.

Ali ništa te ne smije

obeshrabriti

na tom putu

punom prepreka

jer čak i crvena ruža

crnu sjenu ima!

Život je poput penjanja

na ogromnu planinu.

Postoje trenutci uspinjanja,

ali i zapinjanja.

Ipak kad se uspneš,

zaboraviš na one prepreke

i pogled je neprocjenjiv.

Takav je i život!

Čak i najmanja zvijezda

nađe svoje mjesto na noćnom nebu,

i svaku noć ima novu šansu

da ponovno zabljesne!

                            Paula Roman, 8.c

Dok prožima me blaga svjetlost zvijezda

strune moje duše šalju posljednji drhtaj u vječnost

taj zadnji mol i dur tuge, jednu tercu snova

i sitni ditiramb sreće.

I drhću strune zadnji drhtaj duše

a duša žudi život vječni

i oproštaj šalje životu jednom

izgubljenom u labirintu želja

potrošenom na krivudavim putevima sna

potopljenom u morima iskušenja

i na trenutke nasukanom na rtu sreće.

I borio se život i pobjeđivao i gubio

I volio je život i mrzio i praštao

I slavio je život i rađao i pokapao

I potrošio se život, ali nikad, nikad nije požalio

I uvijek, uvijek je uspravno stajao.

Luka Skorić, 8.C