2013-11-28 20:36:09

Pjesme i fotografije Karla Vrančića učenika 5.a razreda

Moj grad

 

Ima jedan grad,

U kojem si uvik mlad.

Festival dičiji na ponos je svima

Tol'ko radosti samo kod nas ima!

Kad sajam na rivi traje,

Upoznajemo stare zanate i običaje.

 

Dok katedrala priča svoje priče

Kalelargom nova mladost niče.

Sveti Mihovil krilima vije;

Nad pukom svojim

stoljećima bdije.

 

Tvrđave naše

Kamene ruke,

Obranile grad

Od turske muke.

 

A dok Dražen sidi isprid škole

Nove generacije košarku vole!

 

Bilo kad,

Bilo di,

Šibenik ćemo volit svi!

 

                                                                                               Karlo Vrančić, 5.a

 

                                                Pisma Draženu

 

U našoj šibenskoj kolijevci nada
rodila se zvijezda listopada 

Još se uvik čuje ta pisma mila
rušija je stinu dišpet nam iz žila

Gradile se kale rukama šibenskih  težaka
Čekali su ljudi svojega junaka

Pokaza si svima da je s trudom laka
serija pogođenih trica

i svih slobodnjaka

 

Kad si nešto želija

i trudija se lavlje...

Kad zabiješ koš

pokazat će se tvoje slavlje
 

Ljubav prema sportu i košarci

dika je tvoja

Volija bi da bude i moja
 

Sićaju se mnogi  tvoji vršnjaci
ono kad smo jednom postali pravedno  prvaci
 

Oduzeli oni pehar

Al istinu znamo svi

Šibenska dica mi


Još si osmijeh vječni na licima našim,

još si gorka rana
u srcu  tvojih šibenčana

Nekad suzu skrijen i s ponoson slažen
al nas srce izda da nam fali Dražen

Neće sve te riči u pisme da nam stanu
koliko bi toga reka dobrog o kapetanu

Šibenske će oči do posljednjeg sata
sjajiti se sjajem Draženovog  zlata

 

Al on sad sidi isprid škole

I pokazuje put novim generacijama generacijama

koje

košarku vole

 

SVOJU SI DOBROTU OSTAVIJA SVIMA,

NEKOJ NOVOJ DICI

IGRU S BALDEKINA!

                                                                                  Karlo Vrančić, 5.a

 

ZAŠTO VOLIM ČITATI

 

 

Volim čitati jer me knjiga odvede u neke vesele, opasne, šaljive svijetove koji postoje samo u knjigama. Knjige daju slobodu mašti, možemo se zamisliti kao neki od likova i poprimiti njihove osobine, te razmišljati kako bi smo postupili na njihovom mjestu. Jedanput sam stari, mudri detektiv Hercules Poirot, jedanput sam nespretni Greg kojeg stalno zeza stariji brat Rodrick, a nekada sam spretni avanturist Pipi ili domišljati mali detektiv Koko koji upravo rješava novu misteriju. Nekad sam običan dječak. U čitanju mi se sviđaju smiješni događaji, fantastični likovi kao i veseo sadržaj knjige koji me vodi daleko od svakodnevnih obveza poput škole i gradskog žamora. U čitanju mi je zanimljivo to što doživljaj djela može ovisiti o našoj perspektivi pročitanog djela. Čitanje volim jer je tekst često poučan,taođer si i mudriji što više knjiga pročitaš. U knjizi se također dobije puno drugačiji, zanimljiviji i bolji dojam i doživljaj djela nego u filmu, jer kao što sam već rekao, knjiga je detaljnija i daje prostora mašti. Sve su to razlozi zašto volim čitati.

                                                   

                                                                                   Karlo Vrančić, 5.a

 

 


Osnovna škola Jurja Šižgorića Šibenik