2013-11-14 09:50:46

Kako vidim svijet

    Svi ljudi ponekad razmišljaju o pitanjima vlastitog postojanja. Kako bismo pronašli odgovore moramo razmisliti o svemu što nas okružuje i postoji. Često su nam neke okolnosti nehvatljive, ali na njih ne možemo utjecati. Pa ipak svatko od nas ima svoju viziju života i svijeta. Evo kako neki od naših učenika vide svijet:

Kako vidim svijet

 

   Svi smo mi stvoreni zbog nečega. Sve u životu ima svoje zašto, što je meni često neshvatljivo, ali je tako. Strpljivost - vrlina je kojoj se učim i za koju mislim da je vrlo bitna u životu. Stara je izreka:"Požuri polako", samo je mi često zaboravljamo. U ovoj jurnjavi s vremenom otuđili smo se jedni od drugih, pa i od sebe samih. Ima li u životu što ljepše od ljubavi, prijateljstva i slobode? Oni nas ispunjavaju, obogaćuju, čine sretnima. To je nešto što se ne može kupiti i posjedovati. Neki ljudi uzalud potroše život, usamljeni i nesretni, a pri tom možda samo materijalno bogati. Ljubav i prijateljstvo treba njegovati, izgrađivati cijeli život. Oni moraju biti vječni i u stanju pobijediti svako zlo, zavist i ljubomoru. Slava, bogatstvo, moć... u njima se čovjek gubi. Vratimo se onom djetetu u sebi, iskrenoj djetinjoj ljubavi i dobroti, zaboravimo površinu i lažni sjaj.

                                                                            Ante Čače-Gašperov, 8.C

 

 

Budućnost sve više i više napreduje. Puno je medija koji nam prenose sve više vijesti o siromaštvu, prijevarama i smrti. Stanje je sve gore, a nama je važnije kakav će mobitel, prateći trendove najnovije tehnologije, izaći u prodaju i kakve će aplikacije imati.. Ljudi u pojedinim zemljama vjerovatno nisu nikada niti vidjeli mobitel. (Pa tko kaže da je njima život siromašniji zbog toga?)

Mi se previše zavaravamo novostima tehnologije i novim izumima, dok nam još i reklame pune glavu "glupostima", a neki ljudi se istovremeno bore za život razmišljajući jedino o tome kako ne umrijeti od gladi ili izići iz strahota rata. Ne mislim da razvoj tehnologije ne služi boljitku čovjeka, ali mi postajemo njenim robovima.

Postoje razne organizacije za prikupljanje novca za ljude slabijeg imovinskog stanja, ali to nije dovoljno. U politiku se neću petljati jer mislim da sam još premlada za to, ali znam samo to da su u svijetu uvijek neki sukobi, prosvjedi i nesuglasice i to mi se ne sviđa.

Trebali bismo se ipak najviše posvetiti onima kojima je to najpotrebnije, ali opet, ja sam još dijete. Nadam se da će se mnogo toga promijeniti na bolje kad odrastem!

                                                                            Paula Roman, 8.C


Osnovna škola Jurja Šižgorića Šibenik