MORE

Sjedim na žalu

promatram more

i barčicu malu

koja s morem se bori.

Bura puše

pa barčicu diže

i sve više

i sve niže.

More razbija

svoju glavu o stijene,

a one ne mare

jer su lijene.

Kad se bura stiša

i barka se smiri

ispod sunca joj

jedro opet proviri.

Lovro Paškov, 8.C

MORE

Gledam u more,

u daljini gore.

Sunce lagano bljeska,

preko mora se ljeska.

Galebovi grakću

kako bi se rashladili

u more skaču.

Starac na brodici ribe lovi,

na pučinu u suton mirno plovi.

A ja gledam u more,

u daljini gore

i divim se ljepoti,

našoj voljenoj, plavoj divoti.

Filip Kovačić, 8.C

PJENI SE MORE

More u sutonu

govori, diše i

nečujno plače.

Pjeni se more

jer spavati  mora poć

u duboku noć.

More se tješi -

sutra novi dan će doć,

a s njim i neka prijateljstva,

ljubavi nove...

Pjeni se more,

more se pjeni

laku noć nam želi.

Sara Bura, 8,C

MORE

Lupaju valovi

iz kamene hridi,

više od ičega

naše more vridi.

Gledan u daljinu

more mi se smije,

u svojin dubinama

 ljepote krije.

Već je kasno,

sunce pada,

na kamenoj obali

tišina vlada.

Pozdrav moru,

vidimo se sutra,

nestaješ do idućeg

sunčanog jutra.

Lucijano Mutavdžija, 8.C

A tu je i još jedna pjesma našeg Lucijana:

PJESMA

I kad zora života svane,

sve se budi oko nas,

tada se i pjesma budi,

našega života spas.

I kad sunce sija

i kad padne noć,

pjesma tu će biti,

nigdje neće poć.

I kad pada kiša

i kad vjetar puše,

uvijek će pjesma biti

ogledalo naše duše.

U jeseni života-

staračkoj dobi,

pjesma tu će biti

u sreći i u zlobi.

I kad svemu dođe kraj,

još će uvijek pjesme biti,

nikad od nas otić' neće,

u našim će se srcima kriti.

Lucijano Mutavdžija, 8.C